среда, 17. октобар 2012.

BAJRONISTICKA ZUDNJA ZA SLOBODOM



Bajronizam je kult osecajnosti i invidualisticke pobune nadahnut junacima iz Bajronovih spevova. Bajron je poznati engleski pesnik na kraju XVIII  i pocetkom XIX veka . Po njemu je pojam bajronizam dobio naziv.
Aleko je predstavnik gradjanskog sveta koji pokusava da za sebe pronadje cilj i svrhu zivota. Ne uspeva iako zeli da se prilagodi novom nacinu zivota sa ciganima, ali ga u tome sprecavaju navike i sve nauceno u gradskoj sredini. Na pocetku odlomka prikazano je Alekovo unutrasnje stanje kada se budi mucen ljubomorom i slutnjama o neverstvu svoje drage . U mracnoj i ledenoj noci u njemu se istovremeno i ledi i gori. Aleko nije okoreli zlocinac, vec tako postupa iz nepromisljenosti, u afektu. Dokaz za to i jeste njegovo kajanje nakon svega. Aleko slobodu zeli samo za sebe. Bajron opisuje Cajlda kao coveka koji nije nasao svoje mesto pod suncem, kao coveka koga je sredina odbacila. Njega odbacuju oni koji su mu bili najmiliji i zbog toga je primoran otici iz domovine koju je toliko voleo.
Sloboda postoji ukoliko je poredimo sa nekim granicama koje bi mogle biti, a nisu. Sloboda je apstraktan pojam. Ona ne postoji zbog drustva. Slobodan si izabrati izmedju vise mogucnosti, ali to nije potpuna sloboda. Slobodu volje i slobodu govora ogranicava drustvo. To isto drustvo namece i savest, koja je jos jedna kocnica apsolutnoj slobodi.